Fotografije našeg zavičaja

Danas je osvojen Štajerski Triglav (Donačka Gora).  














Reidur,

Prošle nedjelje sam bil na brijegu sa slike o kojem smo nekoliko puta raspravljali


te sam za tebe sam napravil video snimak 360°.

Neumoran si skroz zimu, svaka ti čast, al mi kod kuče svi bolestni. Ak jedan prestane, počinje drugi hehe, pa ne, da vani šetamo na mrazu. Sumnjam, da se širi to od dijeca od seke, koji uvijek su nahlađeni.
Taj Rudijev dom je negdje na pol višine donačke dali? Jer mi se čini, da sam stigao do ovdje, a nadalje tiste godine nismo mogli nastaviti, jer je uljedilo nenormalno.
Onaj visoki spomenik stoji na vrhu Donačke?

No sad znam, što se vidi na sliki. Nije baš to beton, što se vidi na onome vrhu, nego veliko ploščo optički prikaziva zelenje-ciprese .

Hvala, da se sijetijo na mene, i na trudu za slike.

Žal mi je kaj ste svi bolesni. Te viroze se u ove zimske dane jako rado prošire, a imunitet nam je slabiji nego ljeti. Ja pokušavam i tim zimskim šetnjama održavati kondiciju i samim time bolji imunitet organizma.

Rudijev dom je otprilike na pol visine gore, s obzirom na cestu Rogatec - Žetale.  
Spomenik, u biti je to križ na velikom postolju, je na samom vrhu. Izgleda da je prije bil manji i sad leži pored. Visina donačke je prema internet podacima 884 m. To bi značilo da se visina koja piše na ploči (891 m) odnosi na vrh križa.

Uvijek me veseli ako mogu nekom, na bilo koji način, pomoći. Lijepo se vidi kakav pogled se pruža s tog mjesta. Na 28 sekundi se, desno od smreke, u daljini vidi Donačka gora.

Evo još nekoliko slika iz tog dijela mojeg kraja.

Poštovani prijatelj, da bi samo bile viroze, bilo bi sprejemljivo, nego 5puta je gore. Bolest majke ide naprijed još večom brzinom.

Ljepa mu vikendica tom čovijeku. MOžda bi ja na toj plošči napravijo samo krov leseni, na okolo otvoreno, da mogu unutra postaviti kola i možda stol, kad počinje peči sunce. A za sijedenje predvideno je unutra virojatno. A vani ljepi je razgled za sijedeti, al dok ne počinje pušiti vijetar. Možeš sijesti kupicom i prijateljem na plošči, al kakvo jelo i papir na mizi, plastika...švisss, odljeti.

Znači ovdje ide cesta preko tog vrha ili samo do njega??

Jako mi je žal tvoje majke.
Znam da je njezina bolest jako teška, ali sam se ipak nadal da se bu bolest barem zaustavila.

Ima još nekoliko kuća s druge strane brijega. Kod njih cesta završava.

U vojski reklo bi se, da se "sprema na zadnji boj". Čini se meni, da je i ovdje tako, kako sumnjam. Pismo loše kaže, da više ne može. Smrt seke prije 2 mijeseca, dokrajčila ju je. Postoji postovi za izboljšanje, al čini mi se, da jih je malo. NAdamo se u najbolje.

Ovo nije dobro, da ide put tamo preko. Pogotovo ak ide do stanovskih kuč. JEr je protok kola veči tada, kao bi bilo do vikendica. Sve u svemu, pozdravi čovijeka, ak ga srtneš, i pozdravi ga, i kaži mu, da je nekom slovenacu pravijo jake zagonetke sa svojim zgradbama...

I današnji dan je iskorišten za malu rekreaciju, pentranje na Boč. Autom smo u Irju kod Rogaške Slatine skrenuli u brdo dok je bilo asfaltne ceste (nekih 5,5 km).
Dalje smo nastavili pješice po uređenoj šumskoj cesti prema planinarskom domu i šumskom planinarskom stazom prema vrhu (crveno na karti). Otprilike 1h i 15min oštrijeg hoda. Zahvaljujući g. Francu (planinar iz Kostrivnice), natrag smo malo skratili put jer nam je on pokazal  neoznačenu šumsku stazu (plavo na karti) pa smo do auta stigli za 50 min.


Na vrhu je piramidalni vidikovac s kojeg se za u povoljnim uvjetima vidi i Triglav. Samo treba pogoditi neki od 3, 4 dana u godini kad je to ostvarivo (obično drugi dan poslije jakog nevremena). Barem tako tvrdi g. Franc koji je iskusan planinar.

Evo i nekoliko fotki sa vrha vidikovca. Možda kasnije bude i boljihkoje su sinovi snimili s aparatima, ne kaj su ove snimljene mobitelom.

Teren blizu vrha i pogled na vidikovac iz podnožja.




Pogledi sa vidikovca.

NA vrhu bijo sam 2 puta. Jednom sam išao po putu od planinarskog doma, a drugi put iz sela Studenice, gdje je poznati po nekvoj zgradbi, u kojoj su živjele "nune". TAmo se na dan Uzkrsa stavijo žive jaslice. Jednom sam se vozijo samo do planinarskog doma na pijačo motorom. Put mi bijo mimo, pa malo zavijo do koče na piče.
Izpod Boča u selu Makole svake godine su motosusreti, kao kod Trakoščana, i i u Makolah ima Srednjeveške utvrdbe kao na Trakoščanu.
Ak si bijo na Boču, jel si vidijo vojničko utvrdbo? No zagrađeno je metalnom ograjom i nema dostupa. Al vide se jim na dvor. Sa Studenic vodi na vrh do nje makadamski put. Al točno ne znam, gdje put počinje sa doline na gore.

Ovaj put smo nažalost bili limitirani vremenom pa nismo stigli razgledati ništa osim onog kaj se vidi s vrha piramidalnog stupa. Nadam se i vjerujem da to nije zadnji posjet Boču.
Pa Studenice i jesu u dolini pored ceste iz Poljčane prema selu Makole. Možda je samostan na početku uspona. Nije mi poznato. Makadamski put koji vodi od Studenic završi na vrhu s druge strane TV odašiljača koji se vidi na jednoj slici.

Makadam put počinje sumnjam između Makol i Studenic pa onda na gore na vrh. Znam sve gore, jer prehodao sam cijeli vrh, i išao oko vojničke utvrdbe, pa onda po makadamu u dolino prema Studenicam. Priej njih put zasuče se u desno, kad silaziš dole, pa sam tamo proijeknuo veliki ovinek, da sam došao brže do samostana u Studenicah, gdje sam parkirao auto. Izza samostana ljevo počinje put na gore. A onda pazi, kad dođeš do makadam puta, možeš iti po njemu gore na vrh kao gospodin. A ak se držiš markacij i izhojenog puta malo u desno, onda zaokrožiš cijeli Boč na pola njegove višine okolo i okolo, i počinješ se propinjati na gore sasvim na kontra strani, znači sa strane planinarskog doma

Inače ako sam iskren zaista, nije bog sam zna kakva šetnja na taj Boč ili po Pohorju baš nešto vrijedna osim mira i sviježog zraka, jer se nigdje nikamo ništa dosta ne vidi, jer sama je šuma, osim na stupu gore na vrhu to je onda milina da. A mir i tišina vrijedi više nego sve drugo. Samo vijetar puše skroz šumo smrek, i pričaju pričo davnih dana, i svaki korak, kad sam hodao po Pohorju kao da me prate duhovi boraca NOB sa drugog svijetskog rata, koji su tamo provodili gorke dane i godine. LUDI OSIJEČAJ.
Ak budeš kad želijo hodati po Pohorju, onda javi, mogu ti dati kakav napotek, poznam nekve puteve tamo i sviđali su mi se.

Ti si sigurno iz Studenica išel stazom koju sam označil crvenom strelicom na karti. Povečaj sliku klikom na nju.


Približno tam gdje sam nacrtal crveni krug raste jedinstvena biljka - velikonočnica. Cvate za Uskrs (Velika Noč) i kak nam je povedal g. Franc raste samo na toj mikro lokaciji.

Smreke koja spominješ rasteju na strani prema Studenicama ili na Pohorju?
Ima se kaj videti na Boču, samo treba odvojiti više vremena. Evo link na jedan blog. vidi kaj su sve oni razgledali, a ni to nije sve.
http://planinarstvo.bloger.index.hr/post/boc/25442914.aspx

PRav si shvatijo. TAmo smo išli. A onda nismo pravo krenuli na vrh, kad smo došli so makadam puta, več smo zalutali prema zapadu na tvojoj slici. I išli na krajni zapadni greben. Vidi se ga na tvojoj slici, gdje se lome une višinske crte. To je nekakav greben. PA smo tamo išlo, jer bi nam inače sfalilo vrijemena za povratak. MAlo dalje bi išli, pa bi došli do doma na suprotnoj strani hehe.
Makadam put ima izgleda više početnih puteva na breg, i sve se srečajo usrijed brega. PO jednoj je krenuo otac, al mi išli sporije na dole ostali ljudi pešaci, pa počelo sunce začti, pa smo direktno prosijeknuli cijeli ovinek prema Studenicama. Nikad po ovakvom bregu hodali, kao tada kunem se. Kao tarzan spuštali se dole po granama. Nevijerojatno.

Da poznajem put sa Poljčan i ja. Do doma vodi asvalt sa Poljčan. Ozka cesta.

Smrekove šume poznate mi su sa Pohorja, al naravno ima jih i na Boču. Al dosta više jih ima na POhorju, jer je višji. Boč dosta je niže, pa dosta je bukve. NEma usporedbe. NA Pohorju je tiše i sasvim drugi osiječaj. Trebaš iti po obavezno po relaciji, koji sam hodao ja nekada. Relacija Ribniška koča-Lovrenška jezera. NA njime je drveni razgledni stub. Ludi osiječaj. A kakva šuma. VEč uskoro vidiš partizane. Ludo. Možeš pustiti auto kod Ribniške koče. Al do Lovrenških možeš krenuti i sa Rogle!. TAmo pola je bliže, kao sa Ribniške. Al ljepše je sa Ribniške. Trebaš iti i na Osankarico. Dom na Osankarici pustiš kola. U jedno smijer pol sata hodaš do največeg Pohorskog jezera na vrhu. Ludo ljepi. Al ak kreneš kontra po putu od doma na Osankarici, dođeš nakon pol sata do krajnog tabora Pohorskog bataljona, gdje su palisvi. Imaju kamene u uspomeno sa imenima i spomenik boraca. A tišina takva da ne povijeruješ. Samo tiiiiho puše skroz smreke vijetar, kao da nosi priču. Trebaš iti tamo. NA cijelom teritoriju Boča čuješ kola sa doline, buko, sve. Sela su odmah izpod njega, pa se čuje, al pozimi i vidi sve dole kad nema lišča. Pohorje je sasvim nešto drugo. Nije on Alpe, koje su na vršacima gole i pogled ludi okolo ali ima on nekvi svoj čar.
I na POhorju iznad MB pored hotela Belvi postoji nekvi razgledni stub. Nisam bijo na njime. Al naravno više puta bijo kod hotela. U drvenoj gajbici izpod gondole možeš dobiti i jelo i piče.
Naša grupa na silazku sa Boča. Ovdje lijepi je put. Gdje je zagustilo, ni bilo moguče držati telefona hehe:

Ni danas nisam imal mira. Jednostavno me lijepo vrijeme izmamilo u forsiranu šetnju.

Današnja ruta na karti. Prevaljeno 17 km tlocrtne izmjere. Treba dodati još poneki kilometar zbog značajnih i čestih visinskih razlika. Polazak 9:35, povratak 13:00 (taman na ručak )


Usput sam napravil nekoliko fotki.
Ravna gora


Starinska drvena kućica


Srnice na paši (uzgoj u ograđenom prostoru)


Ravna Gora je još malo bliže


S lijeve strane je brijeg s kojeg je lijepi pogled, a desno se u pozadini vidi Donačka Gora


Pogled na Ivanščicu


Spomenik nakon gotovo 62 godine od izrade



Nekad su po selima bili ovakvi mali dučani


Jedna stara hižica



Jedna kobinirana drveno kamena kućica, nažalost potpuno dotrajala. Već se i dimnjak nakrivil od žalosti kaj nije održavana.


Ostali dio puta (skoro polovica) sam užival u šumskoj tišini pa nema fotki

Za prijatelja Ivanhu-ja najviše stavljam ovo sliko. Sijetijo se na njega, pa uslikao. Posijeta meni najbliže picerije gdje je crkva naše fare, a tako naravno ima i gostijonu-picerijo, bife, vrtec za dijecu, groblje, športska dvorana itd. No sa verande-balkona picerije uslikao sam u smijer prema JZ. TAko ljeva strelica kaže Donačko goro, srednja Boč, ali desna kaže vrh na Pohorju iznad Maribora(Mariborsko Pohorje), gdje stoji gore hotel, vspenjača vozi do njega, a tamo se vrše i utakmice "Zlata lisica", trag proge vidi se izpod strelice na dole. A slučaj je i,da mi je kuča upravo isto izpod ove desne strelice, samo malo bliže. Samo 2 bregova naprijed od balkona.

Fala lijepa.
Lijepi je pogled s ove terase.

Evo par sinovih fotki snimljenih iz mojega nasada lijeski.
DSC_6443-2
DSC_6457
DSC_6425
[url=https://flic.kr/p/YTjrTs]DSC_6424-3[/url

Ko zna ljepše crtati, nego priroda sama. Hvala i tebi.

Hvala obojici.

Prijatelj Ivanhu, ak vratimo se mojoj slici, od kuče (drugi breg izpod desne strelice), pa do upravo ovog balkona(možda 100 metara još duže iza picerije), hodala je moja majka u osnovno školo peški. Dež, snijeg...Put išla preko travnikov i najzanimivije, preko(ili okolo nje, ko želijo, jer nije velika)takozvane "Rajšpove gomile". Upravo u dolini pored potoka stoji maleni breg porasli sa buvo i gabrom. Po pričevanju ljudi, ovo je staro pokopališče nekvih vojnikov. Neznam baš kojih, ali pronašli se ostatci grobova koliko znam. Evo ovo je cijelo netko slikao!
https://mojalbum.com/bruny/sentiljska-pot-5-4-2009/rajspova-gomila-pod-domacijo-rajsp-po-eni-od-legend-naj-bi-bil-v-njej-pokopan-sam-legenda/15404279
Onda se ide izza nje preko potoka, gdje bijo leseni maleni most. Onda se počela polska put podizavati sve do najvišeg brega do crkve MArija snežna, pored nje bila škola. JA to put prehodao možda bar 5 puta u životu.
Imao sam i više svojih slika pohoda do crkve, kad išao prije par godina, a neznam, dal koga to zanima i ak se može več pronači.

Evo dvije današnje.
DSC_8214
DSC_8219-Pano

Priroda dava zahtijev, da malo se smirimo i odmorimo...Slično je kod nas. LP

Barem imamo dovoljno vremena za forum.

Pozdrav, lijepo zima u Zagorju, mir, tišina sve utihnulo bajkoviti doživljaj hvala.

Evo nekoliko jučerašnjih u maglici.
2017-12-29_DSC_9806-2
2017-12-29_DSC_9859-4
2017-12-29_DSC_9884-3
2017-12-29_DSC_9983

Pozdrav, prva fotografija je  art fotografija  općenito sve fotografije su lijepe