Hrvatska šarena koza

općenito o hrvatskoj šarenoj kozi

Hrvatska šarena koza je najbrojnija pasmina koza u Republici Hrvatskoj, a glavna područja uzgoja ove pasmine su prostor južno od Velebita (Bukovica, područje Zrmanje), kao i sami južni obronci Velebita (Jasenice, Starigrad, Karlobag), zatim od Bukovice prema Kninu, po nacionalnom parku Krka, u podnožju Dinare i na području Biokova.

Hrvatsku šarenu kozu karakteriziraju otpornost i prilagodljivost teško pristupačnim i teško prohodnim krševitim terenima.

Hrvatska šarena koza je prosječne mase 30-40, a muških 40-60 kg. Oba spola su rogata. Tijelo je prekriveno dugom, gustom i sjajnom kostrijeti različitih boja, pa se unutar te pasmine mogu naći potpuno bijela, crna smeđa, crvenkasta, siva, crno-bijela, crno-šarena i šarena grla. Glava je izdužena, sa ravnim profilom lica. Uši su srednje duge i ravno položene. Jarčevi su najčešće rogati, dok se kod koza javljaju i rogata i bezrožna grla. Rogovi su tamni, grubi i bez sjaja, a rastu unazad poput sablje. Vrat je dug, tanak i slabo mišićav. U pojedinih grla na gornjem dijelu vrata mogu se naći malene resice. Leđa su duga i ravna. Stražnji dio tijela razvijeniji je od prednjeg. Prsa su plitka i uska. Greben je jasno izražen. Noge su tanke i čvrste. Vime je maleno, mekano, prekriveno kratkom dlakom.

Uzgoj hrvatske šarene koze organiziran je uglavnom u krajnje ekstenzivnim uvjetima, najčešće u štalama koje ne osiguravaju bilo kakve naprednije zootehnološke zahvate. Kroz cijelu godinu pašnjaci i brst predstavljaju gotovo jedini izvor hrane s tim da se većina uzgajivača za zimske mjesece osigura zalihama sijena (livadno, djetelinsko). Prihranjivanje koncentriranim krmivima prakticira se kod zanemarivo malog broja uzgajivača.

Plodnost koza u prosjeku iznosi 100 %, a u boljim stadima može biti 20-30 % bliznadi. Prosječna mliječnost je oko 100 l u laktaciji od 150-250 dana, s tim da bi se u uvjetima poboljšanja držanja i hranidbe mliječnost vjerojatno povećala. Glavni proizvodni cilj uzgajivača hrvatske koze je proizvodnja jarećeg mesa, s tim da se jarad drži do 25 kg tjelesne mase.

Na brojnost populacije hrvatske koze negativan utjecaj svakako je imala zabrana držanja koza iza 2. svjetskog rata. Ta odredba, na sreću, nikada do kraja nije ispoštovana, ali je razlog današnjem slabom poznavanju brojnosti te populacije u prošlosti kao i o slabom poznavanju upliva drugih pasmina u genotip hrvatske šarene koze.

Mjere zaštite genotipa hrvatske šarene koze, inače najbrojnije populacije koza u Republici Hrvatskoj, trebale bi se usmjeriti na očuvanje jednog dijela kontrolirane populacije od utjecaja drugih pasmina, budući da većina uzgajivača teži križanjima zbog popravljanja proizvodnih osobina.

Na prostoru uzgoja domaće koze djeluje nekoliko ovčarsko-kozarskih udruga i to sa sjedištem u Benkovcu (Udruga uzgajivača ovaca i koza Bukovica i Kotar), Obrovcu (Udruga uzgajivača ovaca i koza Velebit) i Oklaju (Udruga uzgajivača ovaca i koza Promina).