Hrvatska bijela koza

općenito o hrvatskoj bijeloz kozi

Koze ove pasmine su potpuno bijele boje, katkada kremaste do svjetlo žućkaste boje. Za razliku od ostalih bijelih sanskih pasmina, hrvatska bijela koza ima nešto dužu i grublju dlaku, osobito na stražnjim bokovima. Koze su s rogovima i resama, ili bez njih. Muška grla imaju bradu i po cijelom tijelu više kostrijeti nego ženska. Tijelo im je nešto kraće, pliće i laganije od izvornih tipova sanske koze. Prosječna tjelesna masa odraslih ženskih grla je između 40-60 kg, a muških od 50-70 kg, ovisno o utjecaju okoliša, ponajviše hranidbe.
Prosječna porodna težina jaradi je 3 kg, a za mjesec dana 6,5 kg, a za dva mjeseca oko 13,5 kg.
Plodnost: Koze su dobre plodnosti, ranozrele, najčešće jare dvojke, a prosječna plodnost je od 160 do 180%.
Mliječnost: U laktaciji od 250 do 280 dana proizvedu 250 do 300 kg mlijeka.
Prirast: do dobi od dva mjeseca prosječni dnevni prirast je oko 180 g.
Hrvatska bijela koza je hrvatska izvorna pasmina koza, koja je nastala na krševitim, škrtim i nepristupačnim terenima Velebita, Bukovice, Dinare, Kamešnice i Biokova, gdje se danas i najviše uzgaja. Osnovne odlike pasmine jesu otpornost, prilagodljivost, skromnost, pokretljivost, živahnost i izdržljivost.

U obroku hrvatske bijele koze, gotovo tijekom cijele godine dominiraju brst i paša. U zimskim mjesecima kozama se daje i sijeno (različitog sastava i kvalitete) i lisnik. Rijetko se dodatno prihranjuju žitaricama ili drugim krepkim krmivima. U uzgoju hrvatske bijele koze prevladavaju izrazitio ekstenzivni uvjeti, koji se očituju kroz skromne uvjete držanja i hranidbe.

Hrvatska bijela koza uzgaja se zbog mesa i zbog zadovoljavanja potreba gospodarstva za mlijekom. Uglavnom se uzgaja na područjima s otežanim uvjetima gospodarenja (planinski krški tereni, dalmatinska zagora, otoci). Slično kao i za hrvatsku šarenu kozu, proizvodnu vrijednost ove pasmine treba sagledavati i kroz činjenicu da se radi o hrvatskoj izvornoj pasmini koza što za proizvode dobivene od ove pasmine predstavlja mogućnost stjecanja prava zaštite oznakama kvalitete (izvornosti, zemljopisnog podrijetla i garantiranog tradicijskog specijaliteta), čime se osigurava veća ekonomska učinkovitost gospodarstava koja uzgajaju navedenu pasminu koza.