Dud (murva)

općenito o dudu (murva)

Dud
Sinonim: Murva; Engleski naziv: Mulberry; Latinski naziv: Morus sp.;
Dud
Dud je listopadna drvenasta kultura, koja se u ovim prostorima još naziva i murva. Pripada porodici dudovki (Moraceae), a izvorno potječe iz zapadne Azije. Prvenstveno je njegova gospodarska korist uočena u proizvodnji svile, budući da se ličinke dudovog svilca prehranjuju lišćem bijelog duda. Za dud je vezana i povijesna zanimljivost. Naime, engleski kralj James I. pozvao je 1608. godine stanovnike da u što većoj količini uzgajaju stabla duda radi poboljšavanja proizvodnje svile. Mnogi su se stanovnici odazvali pozivu, no na nesreću, posadili su crni dud, a ne bijeli, čije listove u prehrani koristi dudov svilac.
Glavne su vrste duda:
crni dud (Morus nigra)
crveni dud (Morus rubra)
bijeli dud (Morus alba)
Okus dodova ploda je sladak, s vrlo malo kiselina, a po izgledu nalikuju plodovima maline. Stablo duda često izgleda starije nego što uistinu jest, budući da se obično vrlo rano počne naginjati, a kora puca i poprima starinski izgled. Listovi su svjetlozeleni, široki, ovalni, dugi oko 12 cm, a široki 10 cm. Rub lista je pilast, a površina gruba i dlakava.
Agroekološki uvjeti za uzgoj duda
Vezani članci - Dud
Dud ili murva, zanimljiva voćka upravo se bere
Dud - gotovo zaboravljeno voće
Temperatura
Dud se može uzgajati na područjima do 300 m nadmorske visine, a zimi uspijeva na temperaturama do -23 °C te je tako otporna na zimske temperature. Kao i većina voćnih vrsta preferira osunčane položaje.
Voda
Starija, dobro ukorijenjena stable duda dobro podnose sušu. Korijen će duda rasti duboko u zemlju te moći iskoristiti i vodu iz dubljih dijelova tla.
Tlo
Dud nema velike zahtjeve prema tlu tako da se može uspješno uzgajati i na slabije kvalitetnim tlima. Ipak, za uzgoj bi bilo poželjno da je tlo dobro ocijedito i neutralnog pH.
Sadnja i uzgoj duda
Prilikom sadnje potrebno je obratiti pažnju na činjenicu da stablo duda u prosjeku naraste 10 m, ali visina može doseći i 20 m, a oblik krošnje je široko razgranat, stoga sklop sadnje nikako ne smije biti pregust. Ipak, u kultiviranom obliku rezidbom se postižu niži uzgojni oblici čime se olakšava berba. Uzgojni oblici mogu biti razni – od piramidalnog do visećeg, koji je i najučestaliji na našim prostorima.
Obično se zbog dugovječnosti dudovi sade uz puteve. Budući da bijeli dud ima „slatko“ drvo koje privlači gusjenice, treba obratiti pažnju na njihovo tretiranje ukoliko do napada dođe te zaštititi okolne nasade. Važan čimbenik uzgoju duda je i sposobnost mikorize (simbioza korijena i gljiva), što omogućuje fiksiranje dušika iz tla te manju uporabu gnojiva.
Razmnožavanje duda
Razmnožavanje je moguće vegetativnim dijelovima, odnosno reznicama i cijepljenjem te generativno sjemenom. Dud se vrlo lako uzgaja i iz sjemena i takva su stabla obično zdravija, ali za komercijalan se uzgoj preporuča vegetativno razmnožavanje, kojim se održavaju željene karakteristike stabla i ploda. Reznice se sade u jesen ili rano proljeće. Obično su dužine od 20 do 40 cm, a prilikom sadnje potrebno je ostaviti dva do tri pupa iznad zemlje.
Berba i plodovi duda
Dud cvate tijekom svibnja, a dozrijeva u lipnju. Cvjetovi su sitni i neugledni. Berba plodova obično traje od lipnja do kolovoza. Plodovi su vrlo slatki, a veličina im je od 1,5 do 2 cm. Plodovi se mogu jesti u svježem stanju ili sušeni. Prerađeni se koriste za izradu marmelada i rakija. Izuzetno je ljekovit čaj od dudovog lišća za liječenje bolesti dišnih organa, probavnih smetnji i dijabetesa.
Izvor:
Russel T. i Cutler C.: Svjetska enciklopedija drveća, Leo Commerce d.o.o., Rijeka, 2004.




Dud, murva – lat. Morus
Dud ili murva je listopadno stablo iz obitelji Moraceae, porijeklom iz Azije, a danas je rasprostranjeno po cijeloj Hrvatskoj. Može narasti do 20 metara, ali rijetko prelazi visinu od 10-15 metara. Dud se može se uzgajati stablo, ali i kao grm. U zadnje vrijeme se uzgaja i u ukrasne svrhe, cijepljen na manje podloge pa raste kao malo drvce spuštenih grana – tzv pendula. Otporan je na hladnoće, može rasti u polusjeni ili na suncu, podnosi sve vrste i ph tla, a rado raste u siromašnim tlima, perferira dobro drenirana i vlažnija tlo. Dobro podnosi atmosferska zagađenja.

U južnim krajevima Hrvatske dud se uobičajeno naziva murva, a sjeverno, kod mene u Međimurju, dud smo zvali malina, ali s drukčijim naglaskom da se zna razlika s «klasičnim» malinama, dakle s naglaskom na drugi slog riječi malina.

Postoje tri vrste duda koje rastu u našim krajevima:
Morus nigra – crni dud
Morus alba – bijeli dud
Morus rubra – roza, crveni dud
Najčešći su kod nas bijeli i crni dud.


Dud u našim krajevima cvate tokom svibnja, a dozrijeva tokom lipnja i sprnja.
Cvjetovi su sitni i neugledni, te jednodomni. To znači da su neki cvjetovi samo muški, neki samo ženski. Međutim, ovisno o stablu, neko može imati samo ženske cvjetove, neko drvo samo muške (murvac, muški dud), ili oboje.


Stoga, najsigurnije je dud uzgojiti iz reznice ili cijepljenjem, jer vam iz sjemenke može izrasti i muški dud, pa na kraju neće roditi. A dud se jako uspješno uzgaja iz sjemenki, i upravo je kod mene niknulo već nekoliko komada, najvjerojatnije kako je ptičicama u letu ispao plod, i tako su zasijale dud u mom vrtu
Navodno se reznicama lako razmnožava: u rano proljeće ili jesen se uzima reznica dužine 20-40 cm s rodnog drva i položi okomito u zemlju, s 2 pupa iznad, a možete probati i povaljenicama. Ovako uzgojene biljke zadržavaju osobine matične biljke, dakle birate rodno stablo za razmnožavanje.

Dud počinje dozrijevati u prvoj polovici lipnja, ali kontinuirano dozrijeva i tokom srpnja. Plodovi postupno zore pa prelaze iz zelene boje u crvenu i na kraju u crnu (ili bijelu ili crvenu). Kad je plod zreli, možete ga bez problema ubrati s grane, ili je već pao na tlo – ako se plod neda samo tako odvojiti od grane, kako god on izgledao zreli, nije još zreli, pa radije pričekajte.



Plodovi sadrže dosta vitamina i minerala, a mogu se jesti i sirovi, ali i prerađivati u sokove, džemove, rakiju ili vino. Također, plodovi se mogu posušiti i koristiti kao zamjena za groždice, ali i posušiti i samljeti u prah. Listovi bijelog duda se mogu koristit kao povrće.


Crni dud ostavlja boju, pa računajte na ljubičasto-crne ruke nakon berbe, ali i na teško uklonjive mrlje na odjeći ako se zaprljate njime. Jako ga vole i životinje i insekti.

Listovi duda su također jako zanimljivi i pojavljuju se u više oblika, pa se nemojte iznenaditi ako će na dudu odjednom narasti list drukčiji nego što su prvotno rasli – to je uobičajeno za stablo duda.

Bijeli dud jako privlači gusjenice, ta vrsta se je prvenstveno posvud sadila za uzgoj gusjenica dudovog svilca, dakle za proizvodnju svile. Prema podacima s interneta, Hrvatska je bila treća država u svijetu po uzgoju bijelog duda za proizvodnju dudovog svilca, a za proizvodnju svile. U mnogim gradovima rasli su drvoredi crnog duda, danas su nažalost rijetkost.


Osim toga, drvo duda bilo je cijenjeno i u izradi bačava za rakiju, a u dolini Neretve i za izradu neretvanskih lađa.

Nekad je u našim krajevima raslo jako puno duda, danas ga gotovo više nigdje nema. Skoro svako dvorište imalo je nekad dud, a onda su ga ljudi počelo masovno micati s svojih imanja, što radi puno insekata radi popadanih plodova, što radi gusjenica, tako da je danas skoro pa postao zaboravljeno voće. Ali, malo pomalo ponovo raste interes za ovo fino i zanimljivo voće, te ga se sve više sadi u voćnjacima pojedinaca.


Wikipedija


Bijela murva (Morus alba) ili bijeli dud je brzo rastuće srednje veliko drvo kuglaste krošnje, srednje dugog životnog vijeka, koje naraste do nekih 20 metara visine, tj. nešto više nego crna murva. Pradomovina ovog stabla je sjeverna Kina, a danas je posvuda rasprostranjena[1]. Listovi su nazubljeni i prema vrhu oštri, mogu biti i do 30 cm dugački premda su najčešće između 5 i 15 cm[2]. Lišće u hladnijim predjelima otpada zimi, a u toplim predjelima ovo stablo je vazdazeleno. Cvjetovi su jednospolni, a na stablu su prisutni cvjetovi oba spola, muški veličine 2–3,5 cm, a ženski nešto manji (1–2 cm). Plodovi su jagodastog oblika, bjelkaste do roza boje, veličine 1,5-2 cm. Beru se od lipnja do kolovoza. Razne ptice konzumiraju plodove što omogućava širenje sjemenki.

Uzgoj bijele murve za potrebe proizvodnje svile je počeo prije 4000 godina u Kini. Danas je u Kini oko 6,260 km² posađeno bijelom murvom. U Indiji je također rassprostranjena i to na oko 2,820 km². Uzgoj je raširen i na druge krajeve svijeta, a u SAD su je za potrebe uzgoja križali s crvenom murvom, dobijajući poseban hibrid. Zbog toga je stavljena na popis invazivnih vrsta u dijelovima Sjeverne Amerike.



Lišće bijele murve je glavna hrana ličinki dudovog svilca, ali se isto tako upotrebljava i u ishrani domaćih životinja. Plodovi imaju široku uporabu, od konzumacije sirovih plodova ili preradom. Plod bijele murve sadrži slobodne organske kiseline, vitamin C, karotin, pektin, invertni šećer, sluz, gume i smolu. Prerađen plod bijele murve pomaže kod upale krajnika, želučanih problema, groznice i proljeva, a koristi se i za tretman groznice, glavobolju, upale očiju, kašlja,...U tradicionalnoj kineskoj medicini koriste se i kora , te listovi i mlade grančice ove biljke.




Kod nas je u uporabi i naziv bijeli dud koji dolazi iz turskog jezika (tur. dut), te se udomaćio u većem dijelu Hrvatske. Bijela murva je hrvatski naziv za ovu biljku a porijeklom iz latinskog (morum), od čega je u Poljskoj, nastao naziv morwa.



Izvor Gospodarski List....



Međutim, značajnijeg uzgoja ovog vrijednog ali zaboravljena voća kod nas nema.Možda će to potaknuti novi Zakon o potporama u poljoprivredi (koji je u saborskoj proceduri), prema kojemu će se poticati i podizanje trajnih nasada ostalog voća među koje spada i dud. Osim državnih poticaja, i pojedine županije te gradovi i općine već potiću uzgoj duda.
U prirodi postoje crni dud (Morus nigra), bijeli dud (Morus alba), ali i manje poznati crveni dud (Mo rus rubra). Podrijetlo crnog duda seže iz perijskog područja, bijelog iz Kine a crvenog iz sjeverne Amerike. U današnje vrijeme postoje selekcionirane sorte duda, ali i križanci crnoga, bijeloga i crvenog duda različite obojenosti, krupnoće i arome ploda.
Plodovi sazrijevaju od početka lipnja do kraja srpnja, a aromatičniji su oni crnoga od plodova crvenoga i bijelog. Sadržavaju i do 10 % invertnog šećera, bogati su vitaminom C, ali i karotinom, pektinom, jabučnom i limunskom kiselinom te drugim mineralima i vitaminima. Plodovi duda koriste se kao svježi ili prerađeni u marmeladu, džem, sirup, sok, voćno vino, voćne salate, voćne kupove i pite. Najpoznatiji proizvod od duda je ipak rakija. Plodove rado jedu domaće životinje. Plod, list i kora posjeduju određena ljekovita svojstva. Vrlo važnu ulogu bijeli dud je imao u prehrani dudova svilca, odnosno u proizvodnji svile. Osim toga, drvo duda bilo je cijenjeno i u izradi bačava za rakiju, a u dolini Neretve i za izradu neretvanskih lađa.
Dud je i značajna vrsta u hortikulturi. Iznimno dobro podnosi rezidbu, formiranje različitih oblika krošnje, a postoje i visešći (pendula) tipovi. Neki gradovi su poznati po drvoredima dudova, pr. Makarska.
Dud kasno cvjeta i razvija listove pa mu ne prijeti kasni proljetni mraz. Za razliku od većine voćnih vrsta, vrlo se jednostavno razmnožava reznicama. Dovoljno je s rodnog stabla uzeti mladicu dužine 30 - 40 cm pa ju ujesen ili u rano proljeće položiti okomito u tlo tako da dva pupa ostanu iznad površine i u slučaju suše zalijevati. Izrast će novo stablo duda istih svojstava kao i drvo s kojeg je uzeta mladica.


Gornje Podunavlje Dud.....

Opis

Dud Morus je listopadno drvo. Sastoji se od 10-15 vrsta, sa nekoliko varijateta. Vodi poreklo iz umerenih i suptropskih regiona Afrike, Amerike i Evrope, ali većina vodi poreklo iz Azije. Dud, kao mlad, brzo se razvija ali kada poraste, rast mu se usporava. Može da dostigne visinu od 10-15 metara.

Vrste:

Morus alba - beli dud
Morus nigra - crni dud
Morus rubra - crveni dud
Morus australis - kineski dud
Morus celtidifolia - meksički dud
Morus insignis - američki dud
Morus microphylla - teksaški dud
Prve tri vrste se mogu pronaći kod nas. Crni, crveni i beli dud su rasprostranjeni u severnoj Indiji, Azerbejdžanu, Jordanu, Pakistanu, Turskoj. U sedamnaestom veku, dud je uvezen u Veliku Britaniju. Poseduje puno malih plodova. Oni su oko 1-2 cm dugi i 1 cm široki. Dok su nezreli imaju belu boju sa rozim šarama pri kraju. Potpuno zreli imaju od tamno ljubičaste do crne boje, sem belog duda koji je bele boje. Imaju sočan, sladak i blag ukus.

Upotreba

Plod duda je veoma koristan. Od njega se prave pite, vina, rakija, džemovi... Lišće belog duda je važno u ishrani svilenih buba. Dud se koristi i u medicini. Gaji se iz semena, ređe iz sadnica. U jesen, nakon što listovi otpadnu, seku mu se grane i one se koriste za pravljene seoskih korpi.

Beli dud Morus alba

Raste do 20 metara. Krošnja mu je okrugla, kora u mladosti žućkastosiva i glatka, kasnije sivosmeđa i duboko ispucana. Pupoljci su jajoliki, oko 6 mm veliki, smeđesivi sa 6 ljusaka. Listovi su naizmenični, 4-14 cm dugi i 4-10 cim široki. Peteljka je duža od 2 cm. Ženski cvetovi se nakon oplodnje pretvaraju u složen jestiv plod. U našoj zemlji ga ima puno u Vojvodini. Uzgaja se u drvoredima, živim ogradama, parkovima i baštama. U prve dve godine raste veoma sporo, a kasnije znatno brže. Ima razvijen koren, pa je pogodan za vezivanje erozivnih zemljišta.

Crni dud Morus nigra

Poreklo iz Zapadne Azije, raste do 20 m. Kod Grka je bio posvećen bogu Panu i cenio se kao znak mudrosti. Mnogo se uzgaja u Srednjoj i Južnoj Evropi, zbog ploda i drva. Kora mu je debela, sivosmeđa i ispucala. Listovi su 6-15 cm dugi, nepogodni za ishranu svilenih buba, a peteljka je kraća od 2 cm. Plod je crnoljubičast, prijatnog ukusa i veći nego kod belog duda. Dosta je otporan na mrazove. Od njega se pravi nakiseo sirup koji se koristi kod groznice.

Crveni dud Morus rubra

Postojbina mu je Severna Amerika. Raste do 20 m. List mu je dug 7-15 cm, a 6-12 cm širok, sa ušiljenim vrhom. Plodovi su tamno crveni, 2-3 cm dugi i sočni. Najviše se upotrebljava za drvo i plod.

Bolesti duda

Žute pege na lišću izaziva Septogleum mori, a prozračne pege koje se postepeno suše izaziva Bacterium mori. Beli trulež je uzrokovan bolešću Polyporus hispadius.

Literatura

Šumarska enciklopedija
Voćke i voće (Blagoje Tiodorović)
www.wikipedia.org



Poljoprivreda i selo internet magazin....

Dud je dugovječno drvo s bujnim porastom – krošnjom. Odgovaraju mu klimatski i drugi uslovi u većini naših krajeva. Dostiže visini od 25 i debljinu od metar i po, a starost od 200 do 300 pa čak i 500 godina. Mada se stručno zove bijeli dud (Morus alba l.), njegovi plodovi mogu biti  bijele. ružičaste i crne boje. Neke sorte i hibridi duda daju plod vrlo prijatnog ukusa, koji sadrži  šećere,  a naročito mikroelemente, te viramine C, B2 i P. Plodovi duda su ljekoviti i koriste se ublažavanje bolesti srca, krvnih sudova, usta i grla, šećerne bolesti, gubljenja vida i dr.
Prema nekim podacima prije Drugog svjetskog rata na području Jugoslavije bilo je preko 2,5 miliona stabala duda. Najviše je gajen u Vojvodini, ali i mnogim ravničarskim krajevima Bosne i Hercegovine. Danas nema podataka o rasprostranjenosti ni broju stabala, ali se procjenjuje da se radi o skromnim brojkama. Najviše se gaji u drvoredima, na međama i u dvorištima.
Dud se može koristiti za ishranu svinja i živine, a rjeđe za pečenje rakije za koju mnogi tvrde da je lošeg kvaliteta.   Međutim, neki majstori za rakiju tvrde da se dudovača mora pripremati i peći po posebnom postupku i u tom slučaju njen kvalitet je izvanredan. Svakako treba naglasiti da se proizvodnja svilenih buba ne može zamisliti bez bijelog duda.
Najbolje vrijeme za sadnju dudova je jesen, od druge polovine oktobra do kraja novembra, mada može da se sadi sve do prvih mrazeva. Može da se sadi i u proljeće. Uspješno raste u vrlo srkomnim ekološkim uslovima. Nije probirač, skoro da mu odgovara svako, pa i najlošije, zemljište. Jedino ga ne treba saditi na zaslanjenim i zemljištima s visokim nivoom podzemnih voda. Podnosi niske temperature, čak i do minus 30 stepeni Celzijusa.





Morus - Dud je rod sa oko 16 vrsta višegodišnjeg listopadnog drveća i žbunja, pripada porodici Moraceae, poreklom je iz Azije.

Dud je u XVII i XIX veku bio zaštitni znak vojvođanskih seoskih dvorišta i salaša. Gajio se masovno beli dud (Morus alba L) radi proizvodnje lista za ishranu dudovog svilca, i crni dud (Morus nigra L.) za kućnu preradu plodova u džem, sokove i rakiju (dudovača) zbog veličine i slasti dudinja. Beli dud je poreklom iz Kine, a crni iz Persije.

Dud je dugovečno drvo, ima podataka i za stabla stara visse od 500 godina, a dostiže visinu i do 25 metara i širenu 1,5-2 metra. Stablo je obraslo duboko ispucalom korom, a krošnja je bogata i razgranata. Listovi su  jajastog oblika, nazubljenih ivica. Cvetovi su jednopolni, sakupljeni u guste rese (muške cvasti su duguljaste a ženske okruglaste). Plod je u stvari složena cvast srasla u jedno plodište, dudinju (slično kupin-malini), slatkog je ukusa, bez specifične arome, blako kiselkast i raznih boja – od bele, ružičaste, crvene, crvenocrne, crnoljubičaste do crne , u zavisnosti od vrste.

U Srbiji se najčešće gaje beli i crni dud.
Beli dud je otporan na mraz, može da izdrži temperature do -25°C. U odnosu na zemljište vrlo je skroman. Veoma je otporan na sušu. Ima jako razvijen korenovsistem, pa je pogodan za vezivanje pokretnih, erozivnih zemljišta.

Drvo je slično bagremovom, jako je otporno, lako se glača. Upotrebljava se u stolarstvu, kolarstvu i u drvnoj industriji. List služi za ishranu svilenih buba. Plod se jede i upotrebljava za spravljanje alkohola.

Beli dud se u Srbiji razvijao u vezi sa širenjem svilarstva, naročito u Vojvodini. Proizvodnja svilenih buba ne može se zamisliti bez belog duda. Međutim, kad je veštačka svila potisnula pravu, opalo je interesovanje za gajenje svilene bube a samim tim i za dudove.

Beli dud je cenjena vrsta za ozelenjavanje naselja zbog malih zahteva prema zemljištu, otpornosti na sušu i izdržljivosti u gradskim uslovima. Za gradske uslove muški primerci imaju prednost u odnosu na ženske jer rastu brže, obrazuju više okruglu i gušću krošnju, ne daju plodove, pa samim tim ne prljaju ulice. Može se koristiti za pojedinačnu sadnju, za grupe, drvorede i žive ograde.

Najpoznatiji gajeni oblik je “Pendul“' – drvo visine 4-5 metara, sa tankim, dugim do zemlje povijenim granama. Predstavlja vrlo efektnu i čestu formu po parkovima.

Crni dud  dostiže visinu do 20 metara, sa visokom i gustom krošnjom. Dudinje su crno-ljubičaste do crne, prijatnog ukusa, dvostruko veće nego kod belog duda. Bolje podnosi niske temperature od belog duda i dobro podnosi suvu klimu.  Crni dud ima dlakavo lišće zbog čega se nije upotrebljavao za gajenje svilene bube (dudovog prelca). Drvo je manje cenjeno nego kod belog duda, dok su u pogledu dekorativnih svojstava veoma slični.


Plodovi duda su veoma ukusni i sočni. Sladak ukus potiče od šećera fruktoze i glukoze, a od kiselina ima limunsku i jabučnu kiselinu. Plodovi su bogati vitaminima, naročito kod crnog duda. Od mineralnih sastojaka treba istaći gvožđe, kojeg ima dva puta više u crnom nego u belom dudu.

Zreli plodovi duda su jestivi i koriste se za nadeve, tartove, čaj, za dobijanje vina i likera. Nezrele plodovi se ne preporučuju za jelo jer mogu imati blaga halucinogena svojstva.

Plodovi duda su lekoviti i koriste se za ublažavanje bolesti srca, krvnih sudova, usta i grla, šećerne bolesti, gubljenja vida i dr.
U narodnoj medicini sveže nedozrele dudinje daju protiv proliva, a zrele kao blag laksans. Sok dudinja koristi se za lakše iskašljavanje, znojenje i mokrenje, za ispiranje kod zapaljenja grla i usta, naročito sok crnih dudinja, koji deluje i antiseptično.

Pozdrav

Plodovi zrele već se mogu jesti danas probao...





Veće





Srdačan pozdrav

Pozdrav!

Kod mene je susjed imal jednu bijelu murvu u doba moje mladosti, a sada nažalost ne znam niti za jednu u bližoj okolici. Kak se razmnožava?

lp

Pozdrav

Još ih ima nešto mislim stabala. Razmnožava se sjemenom, reznicama ili cijepljenjem kako hoćeš.

Nekada je u mom placu bio dud preko 1,5m u precniku debla. Niko u selu nekoliko generacija unazad nezna koliko ima godina niti ko je to zasadi , ali po proceni bar iz nekih prica preko 300 godina otprilike. Posto je grom udario u njega i osusio se morali smo ga izvaditi ali steta sto sam hteo da bar panj ostavim u cosku kuce da bude stol ali je samo 10cm okolo jos bilo drveta a sve ostalo izgorela i istrulila sredina. Ima kod nas uopste prilicno i belog i crnog duda a imam jedan manji u medji sa komsijom jos uvek

Pozdrav

Kod nas  Dud ili Murvu većinom  porušili ili se posušilo drvo,  sad raste što je ostalo  većinom   uz puteve u žbunju.

Ima kod drugara jos jedan veceg precnika pa ako stignem ga poslikati posto mu smeta a vac je istrulio iznutra. Samo je potkresan jer kod nas to cesto rade da iseku stubove i one sine grane se koriste za raznjeve kad se peku prasici i jagnjad. Za to su najbolji raznjevi od duda jer nece da izgori

Pozdrav

Vidiš to nisam znao korisna informacija, evo jednog bijelog duda iz susjednog napušteno ga imanja.

Kod nas je dud fakticki bio tehnicko drvo i zato su se najvise ostavljali da budu precnikom veci. Najbolja daska za izradu buradi i kaca se radi od duda. Cak i farbanje rakije se dobije ubacivanjem parcica drveta od duda da dobije onu zlatnu boju. Ali u novu burad od duda ako se rakije duze drze dobiju jaku boju koja je skoro kafene boje

Pozdrav

Ovaj Dud sam fotografirao prije nekoliko godina 30.06.2013.god.kraj jedne firme nema ga više srušili ga, ogroman je bio tko zna koliko godina je raso.

Murva