Agrar & selo u sjeni prošlosti

Pozdrav

Dobrim dijelom članovima/korisnicima  Foruma ovaj način nekadašnje  poljoprivrede na selu  je dobro poznat na ovim fotografijama,  bilo putem Interneta ili djetinjstva ili pričanju starijih ukućana. Bilo je to nekada davno i daleko iza  da,  no mnogi se i  sjećaju takve poljoprivrede na selu  jer sjećanja ostaju iz djetinjstva, oranje sa volovima,  konjima, vožnja sijena, sijanje kukuruza, kultiviranje kukuruza  itd...

Možemo u ovoj temi,  agrar & selo u sjeni prošlosti prepričati  neke svoje doživljaje, ili prepričati doživljaje naših starijih ukućana roditelja, djedova,baka itd,  bilo pozitivne ili negativne ili neke stavove bilo pozitivne ili negativne  da su vezane za taj život na selu...







Video iz Hrvatskog Zagorja.



Video iz Požege Slavonija,posljednji Požeški kirijaši.



Srdačan pozdrav

Moj deda je hranil konja. Gnoj na njivu je vozil na kolima s drvenim okovanim kotačima u tzv. gnojnom košu. Tri strane su bile ispletene od šibe, a na čertvrtoj je bila daska koja se kod istovara isčuoala prema gore. Šteta kaj ne postoji foto dokumentacija.
Ja sam se kao klinac uvijek pricufuknul jer mi se bilo lijepo voziti. Prema njivi sam se peljal otraga na svori, a natrag skupa sa dedom u na kolima. Jedanput sam ga prosil nek da vojke meni u ruke kaj je on i napravil. Ja sam lijepo upravljal s konjem i deda više nije jako gledal kaj delam. Na križanju sam malo prejako povukel jednu vojku i konj je naglo zavil. Za čas smo se deda i ja našli na zemlji, jer su se kola prevrnula na ravnici.

Pozdrav

Lijepe uspomene na djetinjstvo i nekadašnju poljoprivredu na selu.  ja sam kao  klinac  slamu praznu odbaciva od vršilice za žito, najprije su po selu dolazili uslužno vršiti žito, kasnije smo vozili na jedno mjesto gdje se uslužno vršilo žito, usluga vršidbe žita plaćala se novcem ili si dao ušur po dogovoru je bilo..





Srdačan pozdrav

Pozdrav

Ajmo ljudi što  nitko se ne sjeća poljoprivrede iz djetinjstva, ili ste ju zamrzili jer je naporna i teška radiš i ništa nemaš tako je bilo, sad se samo sjećamo tih dana i vremena.  Ovaj posao sa fotografije svi znate kako se zvao taj posao u vašem kraju ili zavičaju..







Veće fotografije



Srdačan pozdrav

Komušanje!
I onda su bećari pjevali - Jesen stiže kuruzi za branje, dođi mala bit će komušanje...

Pozdrav

Kaj reči nek: "Dobri, stari cajti kad smo se v lupatvi znali najti". Znali smo si i mustače (brkove) napraviti i u beljinju se povaljati. Bilo je više fizičkog, odnosno ručnog posla nek danas ali i više veselja u poslu.
Vremena su se (barem na moju žalost) promijenila, nekak mi se čini da danas imamo puno bolji standard i puno manje zadovoljstva. Kao da nemamo vremena uživati u onom kaj priskrbimo.

Pozdrav

Nekad nije bilo grablji za traktor fotografirano 1977. god.



Srdačan pozdrav

Sijeno se grabljalo u "navilke", navilci se nosili u "stogove", stogovi tovarili u "voz" koji se vozio kući gdje se pravio "plast" sa "stožinom" u sredini. Mlad sam ali sve to sam radio.

I ja sam sve to radio ručno, jedino me je kosidba promašila mada znam i kositi.
Još nisam otkivao kosu.

Ručno sam kupio sijeno prije nego sam krenuo u osnovnu školu (osamdesetih). Imali smo sreće što smo imali konjske grablje prepravljene za vuču traktorom (iste kao na slici) koje su puno posla odradile.

Također smo sijeno nakon košnje drugi dan "prekretali" ručno, sve dok djed i otac nisu nabavili konjski "prekretač" za sijeno i prepravili rudo za vuču traktorom ( druga slika, samo sa metalnim kotačima)

Kositi znam, ali livade nismo kosili ručno nego traktorom i bočnom strižnom kosom "talijankom"

Grablje, toliko sliče našima da bi rekao da su to naše:



Prekretač (okretač) sijena

Puno put sam u mladosti dobil žulj od grablji za koje se kod nas reče zubače. Prvo sam sijeno okretal vilama, a onda sam skužil da zubačama ide brže i kvalitetnije. Barem do nismo kupili SIP okretač. Kositi me otac naučil još u mladosti, a klepanje (otkivanje) kose vježbam još i danas. Teoriju znam, ali u praksi uvijek neki problemi. Čak sam kupil onu malu napravicu koju zovu idiot klepač, ali nisam previše zadovoljan. kosa se relativno brzo iskleplje i nema nepravilnosti koje se javljaju bez pomagala, ali treba gusto klepati kosu. Širinu oko 2 do 3 mm lijepo stanji ali prelaz nije postepen nego se javi stepenica koja kasnije smeta kod brušenja.

Ja sam se kositi naučio dok sam svakodnevno kosio svježu travu za svinje i koze koje smo držali, i to djetelinu konjaru koja se relativno lako kosi. Nije toga puno trebalo, 1-2 tačke dnevno. A klepanje...imam djeda koji to radi, Bog ga poživio što duže

Vidio sam tog "idiota", hehe, slažem se da je najbolje kovanje na običnoj "babici" samo tko zna.

Za klepanje na babici treba imati puuuno prakse i strpljenja. Čim sporije (manje razvlaćenje od jednog udarca) i jednoličnije, tim kvalitetnije. Problem je kod kosa koje nemaju jednaku tvrdoću po cijeloj dužini pa treba prilagođavati jačinu udarca. Ja sam se ponovno vrnul klepanju na babici. Srećom, kosim samo za svinje i jedan dio voćnjaka gdje je velika strmina pa su dva klepanja godišnje na babici dovoljna. Na "idiotu" moram klepati barem 5 puta godišnje za jednaki posel.

Čim prije otmi djedu posel. Radi prvo pod njegovim nadzorom.

Ma morat ću, djedu fali godina do 80. Volim znati svašta, a treba naučiti dok imam od koga.

Ovo ti je kod nas bila tehnologija. "Vršidba žita na guvnu"
.

Pričali su mi djedovi o tome. Ne znam kako se to zvalo kod nas. Koliko sam skužio, pretežno se vršilo vršalicom koja je u žetvi išla od sela do sela.

Jesu li konji, za svaki slučaj, otraga imali zavezane vrečice?

Vjerojatno su konji bili čistiji od svega ostalog,
Krajem 70" godina koristili su i Tomu Vinkovića u tom guvnu vozili su u krug do besvjesti.
Dok osamdesete donose kombajne.

Znam da su konje prije očistili i noge im oprali. Ali kad bu nekaj izašlo na zadnjoj strani ne može kontrolirati ni konj ni vlasnik.

Što se tiče dolaska kombajna, djed mi je pričao da su u vrijeme pojave prvih kombajna ljudi pričali da je izmišljen stroj koji kosi, skuplja, veže i vrši žito odjednom, a to je ljudima bilo toliko nevjerojatno da su podrugljivo odgovarali kako još sigurno i melje brašno, mjesi i peče kruh jer nisu vjerovali.

Pozdrav

Dok su bile vršilice za žito  moj posao je bio odbacivati slamu iza vršilice dalje na hrpu, žito se vozilo u zaprežnim kolima konjima ili volovima do vlasnika vršilice gdje se vršilo žito.  Bile su dvije vršilice tada  jedna vršilica je bila na pogon struje elektromotor, druga na vodu kolo od mlina putem raznih remenja u mlinu i na vršilicu pogon,  prvi kombajni koji  su stigli u kraj davnih godina bili su  takozvani  vrečari žito se u vreće sakupljalo umjesto onoga spremnika što danas imaju kombajni  ili su bili na vlastiti pogon ili ih je traktor vukao kao traktorski priključak,  pogon kombajna na izlazno vratilo traktora putem kardana  traktorskog...

Srdačan pozdrav

Pozdrav

Imal si sreću kaj te dopal najbolji posel kod vršidbe. Mene je uvijek dopalo razvezivanje snopova. Na kraju smo onak crni od prašine otišli na potok i tam se okupali.

lp

Pozdrav

Znao sam i bacati snopove na vršilicu sa gumenjaka, kasnije kad je bilo gotovo  slamu na kola zaprežna /gumenjak utovaraj,  voz sa slamom ili sijenom  nisam nikada radio ( jednom i sve je na stranu izmaklo se pa ponovo slaži voz      )  uvijek sam samo vilama bacao sijeno ili slamu. Treba voz  kod slaganja dobro povezivati i gaziti inače  sve na stran ode.


Srdačan pozdrav

Pozdrav

slama je jako zeznuta za tovariti na voz. Jako je "masna" i samo bježi na stranu. Kod mene se uvijek vršilo na dvorištu. Zadnji kraj vršilice (izlaz slame) je bil okrenut prema štaglju i slama se odmah vilama bacala na štagalj.

lp

Pozdrav

Kod nas bilo ispočetka da su išli selom traktorom vukli vršilicu, kasnije to nestalo pa si morao voziti vlasniku vršilice na dvorište i to kod njega se radilo, na kraju i to izumrlo..



Sad kad slušam to zujanje i hujanje sjetim se toga vremena djetinjstva.

Srdačan pozdrav