Lička ovca pramenka

Lička pramenka je pasmina koja je nastala u planinskim područjima Like i Gorskog Kotara. One su najtipičniji oblik pramenke u Hrvatskoj.

Ličke ovce nisu zimi selile u ravničarske predjele poput nekih drugih planinskih ovaca, već su to razdoblje godine provodile bez ispaše, smještene uz naselja, pretežito hranjene sijenom. Stoga ova ovca pripada skupini srednje razvijenih ovaca, izražene otpornosti i prilagodljivosti.

Lička pramenka je čvrsto građena i snažne konstitucije. Ovce su prosječne tjelesne težine 45-55 kg, a ovnovi 65-75 kg. U pravilu je nešto izraženije dužine nego visine trupa. Visina do grebena u ovaca je 62-65 cm, a u ovnova 67-72 cm. Vrat je srednje dug i mišićav. Leđna linija je pravilna, greben izražen. Prsa nešto uža, ali izražene dubine. Trup završava repom koji seže do ispod skočnog zgloba. Tijelo je prekriveno otvorenim runom miješane vune, sastavljeno od šiljastih pramenova. Ovnovi su rogati, ovce uglavnom šute. Tipična boja je bijela, prošarana većim i manjim crnim mrljama, a rađali su se i tamni primjerci. Ovce janje do dva janjeta. Proizvodnja mlijeka u laktaciji je 120-150 litara. Janjad u dobi od 3-4 mjeseca postiže težinu 25-30 kg.

Tipične su za one ličke predjele u kojima nisu prevladavala goveda. Rasprostiru se nekada i južno od Velebita, sve do Zrmanje, te zapadno, niz njegove padine, do samog mora. Zbog ratnih razaranja i pljački, Lika je znatno promijenila svoju već i ranije izmijenjenu, staru sliku, pa tako i onu ovčarsku. Tijekom ranije povijesti, zatim neposredno prije rata od 1991. godine, a osobito nakon njega, u taj naš kraj prispijevala su dosta brojna i jaka stada podupske (travničke) pramenke, iz kojih su lički ovčari rado koristili ovnove. Utvrđivanje razlika nastalih ovim križanjem, traži pomna istraživanja. Ličko ovčarstvo danas traži obnovu i pomoć države. U tom je kraju Hrvatske ovčarstvo stanovništvu prirodni gospodarski oslonac i ponovo će se razviti.

Pretpostavlja se da se danas uzgaja oko 5 000 ovaca i ovnova ličke pramenke, pa se ne može govoriti o ugroženosti ove pasmine, s tim da je u budućnosti potrebno odrediti točan broj grla, te definirati populaciju koju treba zaštiti od upliva drugih genotipova.